|
|
Vatrogastvo u Domovinskom ratu
U Hrvatskoj je neposredno pred
početak domovinskog rata postojalo 39 profesionalnih vatrogasnih jedinica s
1.645 profesionalnih vatrogasaca u gradskim naseljima, te 81 profesionalna
vatrogasna jedinica u tvornicama s 2.428 profesionalnih vatrogasaca. Postojalo
je i 1.974 dobrovoljnih vatrogasnih društava s 84.301 aktivnim članom u
naseljima i 431 dobrovoljno vatrogasno društvo s 19.915 aktivnih članova u
tvornicama. Ukupno je postojalo 2.525 raznih vatrogasnih jedinica, a njihovih
članova je bilo čak 289.209, računajući ovdje i pripadnike vatrogasne mladeži i
pomažuće članove. Sve te jedinice bile su organizirane u 105 općinskih
vatrogasnih saveza i devet vatrogasnih saveza na nivou regija.
Neposredno prije rata u svim
jedinicama izvršene su provjere vatrogasne opreme, ljudstva i pokretljivosti
vatrogasnih jedinica, vatrogasni savezi općina uspostavili su najužu suradnju s
nadležnim organima općina (štabovima Civilne zaštite, Crvenoga križa itd.),
uspostavljena je neposredna radio-veza s tim čimbenicima, te veza između
pojedinih vatrogasnih jedinica, organizirano je čuvanje vatrogasnih objekata i
opreme, izvlačenje opreme iz objekata u slučaju njihove ugroženosti.
Poznat je samoprijegor i
požrtvovnost vatrogasaca u Vukovaru koji su pod neprekidnom kišom granata bili
na terenu. I prije okupacije grada izgubili su sva svoja vozila, a nestalo je i
vode. Jedan od najvećih požara na području Osijeka bio je 13. rujna 1991. kad
su pogođeni naftni spremnici, a prosječno je u gradu dnevno bilo 3-4 požara, no
bilo je dana kad ih je zbog napada bilo i više od 20. I u Vinkovcima su požari
gašeni za vrijeme ratnih aktivnosti i pod neprekidnom paljbom, a nije bila
rijetkost da u isto vrijeme gori nekoliko važnih objekata. U dva mjeseca
vatrogasci su imali oko 200 požara. Župna crkva iz 18. stoljeća spašena je iako
je toranj bio pogođen sa šest projektila jer su vatrogasci još prije rata na
tornju postavili razdjelnicu, cijevi i mlaznice, pa je samo trebalo priključiti
dovod vode. Na području Slavonskog Broda, Županje i ostalih mjesta u Posavini,
najžešći napadi dogodili su se 1992. godine, pa i kasnijih godina.
U Sisku je najteže bilo kad je u
dva navrata, 7. i 18. listopada, granatirana rafinerija, pa je uslijed toga
izbio veliki požar. 7. listopada pogođen je cjevovod na izlasku iz benzinskih
spremnika, što je dovelo do nekontroliranog istjecanja benzina koji se zapalio.
Vatrogasci Siska, susjednih dobrovoljnih društava i Vatrogasne brigade iz
Zagreba satima su se borili s vatrenom stihijom. 18. listopada gorjelo je na
šest mjesta u rafineriji, a vatrogasci su se cijelu noć borili s požarom
znajući da ako ne uspiju da će izgorjeti i veliki dio grada. Teško je bilo i u
Petrinji, gdje su u više navrata tenkovi i oklopna vozila tzv. JNA spriječili
gašenje požara.
U Gospiću je malobrojna
vatrogasna jedinica pojačana s pripadnicima Civilne zaštite bila pod
neprekidnim napadima, no uspjela je ugasiti 46 požara. U Otočcu je djelovalo
dobrovoljno vatrogasno društvo i to u sklopu Civilne zaštite. 25. kolovoza
1991. grad se nalazio pod neprekidnom paljbom, pa kad je dojavljeno da gori
crkveni toranj, vatrogasci su u terenskom vozilu pristigli do mjesta požara
gdje su požar gasili sami svećenik i dvije časne sestre. Vrijedno je spomenuti
i sprečavanje katastrofe u tvornici kemijskih proizvoda Cosmochemia 4. rujna.
Uz ogromne napore vatrogasaca i djelatnika tvornice požar je stavljen pod
kontrolu. Karlovac je doživio golema razaranja - u nekim danima bilo je
odjednom i po devet požara. Vatrogasci Karlovca, Duge Rese i Ozlja međusobno su
jedni drugima priskakali u pomoć kad god je zatrebalo. Slično je bilo u
Novskoj, Novoj Gradišci, Bjelovaru, Varaždinu...
U Zadru su pripadnici Vatrogasne
brigade gasili petnaestak požara dnevno, ne računajući šumske požare. Razaranje
Zadra počelo je 22. rujna 1991. godine minobacačkim i topničkim napadom iz
vojarni tzv. JNA. Razaranje je trajalo dva tjedna, a sve je kulminiralo 5. i 6.
listopada kad je agresor uporabio sva sredstva za uništavanje i to iz zraka, s
mora i s kopna. Teško je oštećena industrijska zona. U ta dva dana vatrogascu
su gasili 53 industrijska, društvena i privatna objekta, te 14 šumskih požara. U
Šibeniku je napad počeo već 17. rujna 1991. i to sa svih strana. U razdoblju od
17. do 23. rujna bilo je 69 požara u gradu i okolici, a gorjelo je i oko 3000
hektara šumskih površina. Vatrogasci su imali 33 intervencije, a prilikom šest
vatrogasnih intervencija otvorena je neposredna paljba na vatrogasce. Slično je
bilo i u svim ostalim gradovima i mjestima u Dalmaciji koja su se našla na meti
JNA. Posebno je stradao Dubrovnik gdje je oštećeno oko 30% građevina u
povijesnoj jezgri, a oko 10% potpuno je uništeno požarima prouzročenim
zapaljivim projektilima. Razrušen je i vatrogasni dom, uništena i oštećena
vozila i oprema, a poginula su tri vatrogasca i pet ih je ranjeno.
U domovinskom ratu 21 vatrogasac dao je svoj život, a više od 100 ih je ranjeno, bilo u svojim matičnim vatrogasnim postrojbama ili na drugim oblicima obrane zemlje. Uništeno je ili oštećeno 266 vatrogasnih domova ili spremišta, 353 vatrogasna vozila, 217 motornih štrcaljki, 78.846 m vatrogasnih cijevi i velike količine druge vatrogasne opreme.
Izvor: "Vatrogasci Hrvatske u Domovinskom
ratu (1991.-1992.)", Vatrogasni savez Hrvatske, Zagreb, 1992.